Čitam dnevne vijesti
Sa laptopa svog
Na drugom kraju svijeta
Dogodilo se zlo

Vidim klinca nekog
S kalašnjikom u ruci
Uperenog u glavu
Pokleknutoj žrtvi

Gledam oba lika
Potpuno su slična
Iste crte lica
Iste oči, nos, visina

I ne shvaćam odakle
Stiže mržnja ta
Da uništi se život
Tako sličan, tako blizak

Prisjetim se tada
Učitelja svog
Dok nemirnom razredu crta
Genetički kod

I beskrajno strpljenje
Starca učenog
I njegovih riječi
Profete velikog

Istina je ta
Mudrost velika
Od Boga il’ od Praska
Svi smo rodbina
Istina je sva
Mudrost jedina
Svi smo djeca svijeta
Ista sudbina

Gledam oko sebe ljude
U prolazu što žure
Vidim iste crte lica
Iste oči, nos, visina

I ne shvaćam odakle
Stiže mržnja ta
Da uništi se život
Tako sličan, tako blizak

I sjećanje me vraća
Na učitelja mog
Gdje uporno nam crta
Genetički kod

S koliko nam žara
Uporno želi
Prenijet mudre riječi
Profete velikog

Istina je ta
Mudrost velika
Od Boga il’ od Praska
Svi smo rodbina

Istina je sva
Mudrost jedina
Svi smo djeca svijeta
Ista sudbina