Jednoga dana prosinačke zime
Sjedim u sobi crno-bijelih boja.
Olovno nebo nazirem kroz prozor
I žalostan obris ogoljelog stabla
Pod kojim neko dijete sjedi u kaputu
Čekajući društvo kojeg nigdje nema.
Misli su mi same odletjele tamo
U daleku zemlju preko oceana
Gdje sunce grije zemlju uvijek istim žarom
A široka polja zelena su vječno.
Njeno mlado lice smiješi mi se vedro
I poljupci nježni kojim lomi tugu.
Morro Cabaña, El Capitolio
Playa del Este, Malecon
El Floridita, Cafe de Oriente
Y las palabras que tu me hablas:
Te quiero te quiero mi amor
Te extraño, mi vida mi corazon
Te quiero te quiero mi amor
Te extraño, mi vida mi corazon