Pustolov

Došao je k nama
Jednog ljetnog dana
S vjetrom u kosi
Visoka stasa

Očiju snenih
Plemenitog lica
Pridobio je srca
I vjeru svih nas

Pričao je priče
O zemljama mnogim
Neobičnim ljudima
Zgodama svojim

Putovima kojih
Bezbroj je bilo
Čarobnim mjestima
Gdje bio je on

Dva su oka crna
Promatrala ga nijemo
I pratila svaku
Izgovorenu riječ

U trenu je osvojio
Njeno srce mlado
U tami svoje sobe
Ispustila je krik.

To je ljubav
To je ljubav
Osjećaj što pali
Izgara mi tijelo
To je ljubav
To je ljubav
Venama mi struji
Poput ognja vječnog.

Gledajući ono
Plemenito lice
Zahvalila se anđelu
Na poklonu tom

Sve je bilo tada
Drugačije i ljepše
Život je dobio
Smisao svoj

Njeno srce mlado
Kucalo je snažno
Predano strastima
Ljubavi te

Svakog novog dana
Ustreptale duše
Na ramenu njegovom
Ispustila je krik

To je ljubav
To je ljubav
Osjećaj što pali
Izgara mi tijelo
To je ljubav
To je ljubav
Venama mi struji
Poput ognja vječnog.

Kucnuo je čas
Kad morao je poć’
Došao je na trg
U starom jeansu svom

Svi mještani redom
Došli su s njom
Da isprate prijatelja
Neobičnog tog

Stajala je nijemo
Gledajući ono
Lice koje mnogo
Značilo je njoj

Ranjenog srca
Slomljene duše
Na litici mora
Ispustila je krik

To je ljubav
To je ljubav
Osjećaj što pali
Izgara mi tijelo

To je ljubav
To je ljubav
Venama mi struji
Poput ognja vječnog