Pustolov
Došao je k nama
Jednog ljetnog dana
S vjetrom u kosi
Visoka stasa
Očiju snenih
Plemenitog lica
Pridobio je srca
I vjeru svih nas
Pričao je priče
O zemljama mnogim
Neobičnim ljudima
Zgodama svojim
Putovima kojih
Bezbroj je bilo
Čarobnim mjestima
Gdje bio je on
Dva su oka crna
Promatrala ga nijemo
I pratila svaku
Izgovorenu riječ
U trenu je osvojio
Njeno srce mlado
U tami svoje sobe
Ispustila je krik.
To je ljubav
To je ljubav
Osjećaj što pali
Izgara mi tijelo
To je ljubav
To je ljubav
Venama mi struji
Poput ognja vječnog.
Gledajući ono
Plemenito lice
Zahvalila se anđelu
Na poklonu tom
Sve je bilo tada
Drugačije i ljepše
Život je dobio
Smisao svoj
Njeno srce mlado
Kucalo je snažno
Predano strastima
Ljubavi te
Svakog novog dana
Ustreptale duše
Na ramenu njegovom
Ispustila je krik
To je ljubav
To je ljubav
Osjećaj što pali
Izgara mi tijelo
To je ljubav
To je ljubav
Venama mi struji
Poput ognja vječnog.
Kucnuo je čas
Kad morao je poć’
Došao je na trg
U starom jeansu svom
Svi mještani redom
Došli su s njom
Da isprate prijatelja
Neobičnog tog
Stajala je nijemo
Gledajući ono
Lice koje mnogo
Značilo je njoj
Ranjenog srca
Slomljene duše
Na litici mora
Ispustila je krik
To je ljubav
To je ljubav
Osjećaj što pali
Izgara mi tijelo
To je ljubav
To je ljubav
Venama mi struji
Poput ognja vječnog